– Ne dam vjetru da te dira, ne dam kiši da te kvasi, samo noć nek’ tiho svira, samo večer nek te krasi – stihovi “Nocturna” Jakše Fiamenga, koje je Oliver Dragojević prvi put otpjevao davne 1979., a Gibonni, Petar Grašo i Tedi Spalato u zajedničkoj izvedbi posvetili svojemu prijatelju, naježili su 10.000 duša u Spaladium Areni na koncertu “Vridilo je” u čast preminulog velikana hrvatske glazbe. Bio je to jedan od vrhunaca emotivne večeri održane na dan kada bi njihov kapetan, kako ga je nazvao Gibo, proslavio 72. rođendan.

Oliver bi zasigurno bio ponosan da je vidio kakvo su mu rođendansko slavlje, s ostalim prijateljima i kolegama, priredili, imajući na umu samo jedno – da mu ispune želje, one glazbene o kojima je za života najviše maštao. Svi s kojima je rado surađivao, počevši od spomenutog trojca, pa do Stjepana Hausera, Antonija Serrana, Elvisa Stanića, njegovih vjernih Dupina, zagrebačkog zbora Izvora (u novim vokalnim aranžmanima Tomaža Kozlevčara), pa do članova Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem maestra Alana Bjelinskog, u koncertnom programu “Vridilo je” trudili su se, uz pratnju benda sastavljenog od ponajboljih domaćih instrumentalista (Miroslav Lesić, Bruno Kovačić, Alen Svetopetrić, Branimir Gazdik, Maasej Kovačević, Tomislav Modrić, Mladen Ilić-Mlacka), slijediti Oliverove ideje. Da je koncert skrojen upravo po njegovoj mjeri, potvrdio je s pozornice Gibonni: “Ova večer je po Oliverovu guštu, u ovom gradu i s ovim ljudima.”

Koloplet emocija ćutio se u Spaladiumu – zaplela se tuga (u prvom, komornijem dijelu programa) s ushitom kako je koncert odmicao kraju. Uz neprolazne Oliverove pjesme u izvedbi više od stotinu glazbenika tijekom koncerta su se izmjenjivali i video isječci i fotografije iz njegova života, a pred njegovim sugrađanima, obožavateljima iz cijele Hrvatske, BiH, Bugarske, Slovenije, Češke… prostrujao je jedan izniman, a opet tako jednostavan život, skromnog Velolučanina sa splitskom adresom, koji je iznad svega volio glazbu. Njegova udovica Vesna Dragojević pratila ga je okružena sinovima Dinom, Davorom i Damirom i njihovim obiteljima. I nije joj, iskreno je priznala, bilo nimalo lako…

– Ono kad je bio ispraćaj, imala sam tri sprovoda u dva dana, a ovo mi je bio četvrti. Ja ne znam koliko još sprovoda mogu izdržati. Teško je… Zaboravila sam i da mu je večeras rođendan. U šoku sam već par dana, imala sam i goste po kući, jednostavno sam zaboravila da mu je rođendan. Da me Tedi nije podsjetio danas… Nije ni čudno, puno sam stvari zaboravila u ove tri godine, imam neke rupe, ne znam gdje sam bila lani, ni preklani… Ne znam, valjda je to moj obrambeni mehanizam. Rekla sam: “Šta nije radio u pošti, da kasnije ja ne moram nešto govoriti” – emotivna je bila Vesna Dragojević. Vjeruje da bi i njezin suprug uživao u glazbenom slavlju koji su mu priredili prijatelji.

– Volio bi ovo… Uvijek je htio nešto drukčije. Jedino mene nije promijenio, a možda i bi da je duže živio. Uvijek je mijenjao, mijenjao je i aranžmane, kolege, pjesme… Bilo mu je dosadno ako bi bilo uvijek isto – osmjehnula se Vesna, pogledavajući u svojega “četvrtog sina” Stjepana Hausera, koji je kimanjem glave potvrđivao njezine riječi.

Hoće li koncertno sjećanje na Olivera postati tradicija, više je zanijekala nego mu dala šansu.

– Ne mogu ja to, ovo se radilo godinu dana. Ne znam što bih rekla… Hoće li biti ovo, pa ono, koje pjesme… Nikad nisam bila na toj estradi, niti sam davala izjave, a i on je bio van toga. Njega bi zvali, on bi im napravio popis, rekao da želi klavir na pozornici, te i te ljude, te i te goste. Svi nešto pitaju mene, a ja se tu ne snalazim. Onda, ja imam tri sina. Ovi bi ovako, ovi bi onako… Mislim, moramo se dogovoriti. Još ćemo se potući doma, ali moja je zadnja – nasmijala se Vesna, dodajući kako je riječ o prezahtjevnom i preskupom projektu.

– I previše živaca treba potrošiti na ovo. Nisam znala da je tolika organizacija oko jednog koncerta. Mislila sam da dođu i sviraju. Ovo je strašno, ovo je godinu dana… A ja još nisam ni sudjelovala u tome, možda s nekim savjetima oko pjesama – otkrila je Vesna.

– Ovo večeras što je splitska publika slušala je Oliverov izbor. Dok je još bio na odjelu razmišljao je o ovom koncertu. To mu je bila slamka koja ga je držala na životu među svim tim dijagnozama. Bila je ideja ispoštovati njegove želje – izjavio je nakon koncerta Gibonni, dodavši kako će se uspomena na njega najbolje sačuvati sa “što više njegovih izvedbi u eteru”, jer je “to veće odavanje počasti nego kada mi pjevamo njegove pjesme”.

A pjevalo se u Spaladiumu njih tek tridesetak od Oliverova pozamašna opusa – one koje bi i sam izvodio da je prije dvije godine u Spaladiumu uspio održati dva rasprodana koncerta uz pratnju Zagrebačke filharmonije. “Trag u beskraju”, “Nevera”, “Skalinada”, “Malinkonija”, “Ča je život vengo fantažija”, “Romanca”, “Dvaput san umra”, “Bez tebe”, “Lipa moja”, “Cesarica”, “Galeb i ja”, “Moj lipi anđele”, “Vjeruj u ljubav”, “Ispod sunca zlatnoga”… Stihovi one uvodne sa sinoćnjeg repertoara stigli su u vidu poruke s tribina na kraju koncerta…

“Sve bi dali da si tu” – pisalo je na transparentu, a Torcida je u Oliverovu čast izvjesila i platno s njegovim likom, ono isto koje je spustila sa zvonika sv. Duje kada je krenuo na svoje posljednje putovanje katamaranom prema voljenoj Veloj Luci.

Petar Grašo:’Prepričavat ćemo ovo za 20 godina’

– Svi izvođači večeras na pozornici nagledali su se atmosfera, ali ovo je ipak iznad. Ovo je hommage jednom čovjeku koji nas je sve držao zajedno. Mislim da je ovo večer koja će se, ako doživimo starost, prepričavati za 20 godina. Prekrasna noć, fantastična atmosfera, Split, pjesme, on. Zapravo, sve kako treba – kazao je Petar Grašo.

Tedi Spalato:’Ovo treba postati tradicija’

– Mislim da je Oliver u ovom trenutku sretan. Dali smo svoju dušu i srce, svi glazbenici, Split i njegova obitelj. Slavili smo ga večeras, sve ono što nam je ostavio, ostavit će generacijama. Slavimo Olivera koji je tu negdje među nama – kazao je Tedi Spalato.

– Mislim da njegova glazba nikada neće prestati. Nikada je nećemo moći izvesti kao on, ali je možemo uživo izvesti i njegovati njegovo djelo. Ovo treba postati tradicija, da se održi veliki koncert njemu u čast – zaključio je Tedi.

Stjepan Hauser: ‘Bio je s nama večeras, osjetio sam to”

– On je bio s nama večeras, ja sam to osjetio. On je uvijek s nama, utkao se u živote svih nas. To je nešto čudesno. Tome svjedoči sprovod. Svi smo se osjećali kao da smo izgubili člana familije što je neobjašnjiv fenomen. Ova večer je dokaz da nas nikada nije napustio, Oliver će vječno živjeti – rekao je Stjepan Hauser, kojemu je Oliver glazbeni idol. Zna cijeli njegov opus…
– Ja sam njega gledao i nisam mogao vjerovati da tako velik čovjek može biti tako malen i istodobno toliko jednostavan, neopterećen ničim. Gledao sam to, upijao i nije mi trebao nikakav savjet – rekao je Hauser.

PIŠE MIRELA GORETA 8. prosinca 2019. – 16:19

Fotografija: Tino Jurić/PIXSELL